utorak, 20. siječnja 2015.

Kako zaraditi novac od hobija: Početak







Prije nego što počnem samo da napomenem da ovo neće biti savjeti. Ne mogu vas savjetovati o nečemu u čemu nisam stručna. Iako imam vještinu u rukama, osim Craft Podroom-a nisam imala nikakav drugi izlet u prodaju i reklamiranje rukotvorina. Ovi postovi odnosiće se na moje iskustvo, moj rad i moja razmišljanja, prije nego na tips and tricks kako da počnete prodavati ili kako da poboljšate prodaju ako već prodajete. Potrudiću se da naučim sve ono što ne znam, podijelim to sa čitaocima i ako se neko zahvaljujući tome pokrene ili nešto promijeni biće mi drago.


Može li se i ne zaraditi od hobija? Neki kažu da može, neki kažu da ne može. Ja ću probati da saznam sama, a ono šta usput zaključim i naučim podijeliću sa vama.


Ljudi su mi uvijek govorili:  Imaš spretne ruke. Baš si kreativna. Zašto ne prodaješ te tvoje radove? Jesi li ikad probala? Mogla bi zaraditi nešto od toga. Znam jednu/jednog...pa onda krene priča o nekome ko zarađuje prodajom nakita vlastite izrade/prepravljanjem odjeće/prodajom slika/pletenjem odjevnih predmeta po narudžbi i slično.


Bez obzira da li se ta osoba bavi prodajom uspješno ili manje uspješno, sve priče se na kraju završe zaključkom kako je ipak to kod nas jako teško, kako ljudi ne cijene ručni rad, kako ima zavidnih, ovakvih, onakvih, svakakvih...uglavnom stav je „žali bože truda i vremena“.


U mom razmišljanju o zaradi kroz hobi imala sam uvijek u glavi neku neodređenu sliku koja je izgledala ovako: ja pravim neke stvari, koje inače pravim kroz svoj hobi,  i onda te stvari prodajem nekome, nekako, na neki način. I uvijek na kraju ono: Pa vidiš, mogla bih ja nešto. Imam talenat, imam ideje, imam inspiraciju...ostalo valjda dolazi samo po sebi.


Vremenom sam shvatila taj moj talenat i ideje nisu ni izdaleka dovoljni kako bih uopšte probala da zaradim nešto i da bih trebala raditi i na razvoju onoga čega nemam baš toliko kao talenta i ideja – na planu, viziji, ciljevima, upornosti, samopouzdanju, ukratko na svemu onome što kod mene uvijek padne u drugi plan kada dođe do poduzimanja konkretnih aktivnosti na ostvarivanju neke zarade kroz hobi.

 Aktivnost i produktivnost


Ja mogu i hoću da radim, imam ideje – što je dobro, jer ne možeš zaraditi ako nećeš da radiš i ako nemaš ideje. Stalno se nešto vrtim i u svakom slobodnom budnom trenutku šijem, vezem, pravim nešto – znači aktivna sam. Ali jesam li produktivna? Mislim da ne. Po meni produktivnost je  prolaženje kroz cijeli proces od početka do kraja -  od ideje do završne izvedbe i proizvoda kojeg predstavljaš.
Moje slabe tačke su što ne znam dovesti ideju do kraja, ne znam razraditi proces, ne znam se predstaviti, ne znam plasirati ono što sam napravila. U glavi ili u stvarnosti započela sam dosta stvari, ali sve je to bilo na ho-ruk, kao svijeća koja se brzo zapali i brzo izgori. Puno priče i „šta bi bilo kad bi bilo“, a produktivnost nula. Nisam zadovoljna time, nisam zadovoljna sobom i zato ću probati ponovo još jednom, ali na drugi način. Vjerujem da se sve ono što mi nedostaje može naučiti.


Cilj


Počela sam od cilja. Svako može da osmisli stavke svog plana na osnovu svog cilja (ili ciljeva). Neko želi svoj hobi pretvoriti u pravi posao, a neko želi samo da zaradi dovoljno da može od tog novca nabaviti novi materijal. Neko bi da upozna nove ljude, poveže se, neko bi da prodaje svoje radove direktno, neko preko posrednika. Koliko različitih osoba, toliko i različitih ciljeva.


I tako sam se ja pitala se šta je moj cilj? Šta ja u stvari želim da ostvarim?
Ostvariti zaradu kroz hobi i kroz to savladati slabe tačke koje sam navela, a koje mi smetaju i u ostalim oblastima života (da ne nabrajam sada gdje sve, nije bitno za ovu temu).


U redu, sad imam cilj.


Sljedeće šta mi treba je plan.


E da, smiješno je fakat...čuj, treba mi plan!  Zvuči kao „kako mali Perica zamišlja mali biznis“ ili „dokona domaćica igra se stvarnog života“. Da budem iskrena ne mogu ni ja sama biti ozbiljna dok ovo pišem. Mislim stvarno ću povrijediti neki očni mišić koliko kolutam očima na samu sebe, a cinik u meni gleda sa strane i kaže: Ma ko se to meni nafur'o?! (Šta se može...vječne traume odrastanja uz podsticajne A šta će ti to? izreke tipa)


Ok, prestajem sa kolutanjem očiju dok mi nisu sočiva pobjegla na drugu stranu očih jabučica i baš ono zaprave ozbiljna najavljujem sljedeći post „Kako zaraditi od hobija: Plan“.



petak, 16. siječnja 2015.

Četiri odluke za 2015.: Hobi i ostalo


Novogodišnje odluke vezane za hobi su mi najdraže zbog toga što ih se najlakše pridržavam. Maloprije sam gledala prošlogodišnje i mogu reći da sam ih se prilično pridržavala. Odvajala sam vrijeme za hobi kad god sam mogla, razvrstala sam sve šnitove po kovertama, radila sam stvari jednu po jednu, imala sam strpljenja da privedem rad do kraja (jeeee, pačvork pokrivač!), bila sam i disciplinovana da posvetim pažnju izradi unutrašnjosti odjeće koju šijem (unutrašnji šavovi, obrada, a evo i ova postava na zadjoj haljini). I nakraju mali bonus je bilo razbijanje straha od šivanja nevidljivog rajsferšlusa.


Ono što nisam uspjela da ostvarim jeste da napravim zalihu materijala i pribora za šivanje. Imam ja uvijek materijala na donoj polici svoga ormara (trenutno je to nekih desetak tkanina), imam par tegli sa sitnicama, trakicama i sličnim priborom, konaca za vez i šivanje u jedoj velikoj kutiji, ponešto ostataka krpica...ali zaliha, to puno ozbiljnije izgleda. Ovo moje što imam je sve za planirane stvari, nema ništa viška, a zaliha bi bila puno više od toga. Ali i ovo što imam sasvim je u redu, neću da budem nezadovoljna.


Takođe nisam uspjela da sašijam jaknu sa postavom i kapuljačom za proljeće, pa ću je prebaciti u odluke za ovu godinu.


Sve u svemu 2014. u pogledu hobija bila je ok.

A sada odluke za 2015.

 

  • Vrijeme, organizacija, strpljenje, urednost...da ne nabrajam; sve isto kao i prošle godine. Svega se i dalje pridržavati. Oko zalihe se ne zamarati, ionako kad razmislim za zalihu nemam prostora, a i ne znam kakva će mi biti finansijska situacija i da li ću uopšte moći kupovati pribro za hobi u većim količinama.
  • Sašiti jaknu sa postavom i kapuljačom. 

I na kraju posebna odluka 

 

  • Ove godine odlučila sam da osmislim način na koji bih mogla zaraditi od svog hobija. U stvari ne samo osmisliti, nego nešto stvarno i zaraditi. Imam već neke ideje na kojima radim, od kojih će se neke zadržati, a neke ću najvjerovatnije zaboraviti i napustiti. Ako mi sa ovim mojim pravim poslom bude sve u redu ideje će se ostvarivati sporijim tempom - što je nekako i logično, pomalo se čovjek uljuljka kada je ima neku sigurnost pa makar i na godinu dana koliko naši projekti na poslu traju. Ako ne bude - e, onda ću morati da zapnem. I pored toga tražim novi posao. 

U svakom slučaju imaću oko čega da sa zabavim, jer planiram da ovome pristupim kao nekom svom minijaturnom biznisu, kao povremenoj prodaji svojih radova (za šta sam već ranija imala priliku) ili "eto ja radim pa ako se šta proda dobro". 


Ali vidite, problem je u tome što ja ni o kakvom biznisu nemam pojma bilo da je mini ili maksi.
Za sada su ideje i odluka sve što imam, a ostalo ću pokupiti usput. Mislim da bi bilo zgodno da to sve što pokupim i naučim usput podijelim sa onima koji su zainteresovani da ostvare zaradu od svoh hobija, ali isto tako nemaju pojma kako. To bi bilo zgodno uraditi kroz jednu seriju postova koja bi se mogla zvati ...hm, da vidim..."Kako zaraditi novac od hobija: Savjeti od osobe koja pojma nema o tome, pa ako vam ne uspije nisam ja kriva".  :))

Možda mislite: Ko bi slušao nekoga ko priznaje da pojma nema šta radi?  

A ja nekako ovako razmišljam - uvijek čitamo i slušamo savjete od onih koji su već uspješni ili znaju o čemu govore već su dovoljno samouvjereni, sposobni, uhodali su se, isprobali sve ono o čemu savjetuju druge...što je odlično, jer od takvih svašta možeš naučiti, ali može biti i pomalo zastrašujuće za početnika. Nekada se ustručavaš pitati nešto, jer se bojiš da ne ispadneš glup, previše radoznao, ne znaš kako će ljudi reagovati, možda pomisle da se uvaljuješ na njihovu teritoriju. Ne kažem da će to pomisliti, ali ti možeš pomisliti da će oni to pomisliti i to te može sputati.


Dobro je pitati nekoga ko zna, ali dobro pitati i nekoga ko nema pojma kao ni ti, ali ima želju da nauči i podijeli naučeno. Taj neko može ti reći: Ne znam, ali hajde da pogledam, pa ti javim kada nešto saznam. I onda ti njemu možeš reći: Hvala, pogledaću i ja. Pa oboje pogledate, informišete se i poslije razgovarate o tome. Na istom ste nivou, isprobavate šta funkcioniše, a šta ne, pipkate u mraku skupa dok ne naletite na prekidač za svjetlo.


Ni ta varijanta nije loša, šta mislite?


Voljela bih da pišem o tome. I da radim na tome. Vjerovatno ću više od pola vremena provesti u mraku, ali ko zna na koliko prekidača za svjetlo mogu naletiti usput.


srijeda, 14. siječnja 2015.

Suknja od džinsa sa vezom








Ovu suknju sam kupila prije ravno 12 godina. E, u toku tih 12 godina imala ja sam perioda kada je mi je pristajala sasvim dobro i perioda kada je nisam mogla ni zakopčati (ili je zakopčam i onda izgledam kao lopta stegnuta u sredini, buđola u onoj svojoj mrežici, kobasica u vlastitom ovitku, muffin top ...kako god). Stvarno mi je dobro poslužila u raznim prilikama. Pa sam nešto mislila kad je izdržala 12 godina, što onda ne bi još koju ovako ukrašena vezom?

A i valjda ću za koji mjesec opet u jedan od onih perioda kada mi dobro pristaje.
 


ponedjeljak, 12. siječnja 2015.

Vezenje na džinsu


Sinoć sam završila vez na jednoj staroj suknji, pa ću vam je pokazati čim nađem vremena za slikanje. U međuvremenu bi možda par savjeta o vezenju na džinsu pomoglo onima koji žele svoj stari džins ukrasiti na ovaj način. Ove trikove i savjete pokupila sam čitajući na internetu i vježbajući vezanje, pa ću ih podijeliti sa vama.




Odabir odgovarajućeg boda za vezenje

Bodovi za vezenje koji su jači i deblji (ne znam drugačije kako da opišem osim tim riječima) odlični su za džins i bolje se ističu na tamnoj površini od sitnijih, lakših bodova (mislim na lakše po strukturi, ne na lakše po načinu izrade). Na primjer površina izvezena outline bodom, a zatim ispunjena satenskim bodom više će se isticati nego vez nekim sitnim bodom kao što su npr. sitni krstići.

Stabiliziranje džinsa

Nisam nikada vezla na džinsu koji u sebi ima elastina, nego samo na onom običnom i nisam imala potrebu da taj obični džins dodatno stabilizujem. Ipak možda ipak poželite da džins dodatno stabilizujete lijepljenjem tankog fizelina na poleđinu i na taj način spriječite istezanje. Takođe ako vezete veću površinu npr. leđa na jakni i teško vam je da je držite ravnom dok radite slobodno koristite obruč za vezenje, jer to će vam pomoći da bodovi ostanu jednaki i ravni.

Priprema džinsa

Za svaki slučaj operite odjevni predmet, ako je nov. Možda pušta boju pri pranju, a to će vam upropastiti sve što ste izvezli. Ako motiv želite izvesti na nogavici pantalona ili na rukavu jakne bilo bi dobro da ih prvo isporite kako bi ste imali dobar pristup mjestu na kojem ćete raditi vez. Kada vez završite ponovo zašijte rukav ili nogavicu.

Koristite odgovarajući konac

Na internetu sam pročitala da su za vezenje na odjevnim predmetima najbolji poliesterski konci za vez, jer su izdržljivi i ne blijede pri pranju. Moram priznati da nemam baš neko iskustvo sa koncima za vezenje, niti znanje o njima. Ja koristim Ljubica i Runolist konac, firme Unitas, za sve moje vezove (provjerila sam na njihovoj web stranici i imaju još nekoliko vrsta konca za vezenje). Iako su pamučni do sada su se pokazali dobrim za vezenje na odjeći, pa mislim ni ovaj vez na suknji neće biti loš. Ako pronađem dobre poliesterske konce svakako ću ih isprobati.

Izbor boja

Jarke boje ističu se na tamnoj podlozi džinsa. Svijetlije boje prije će izblijediti.

Prenos motiva na džins

Postoje motivi koje već možete prenijeti na tamniji materijal za vez tako da ih samo prepeglate, ali polazim od toga da kod nas toga nema da se kupi, kao i od toga da ćete vjerovatno prenositi besplatne motive koje ste našli na internetu ili one koje ste sami osmislili. Za prenošenje na svijetli džins dobar je indigo papir, a na tamni džins...e tu se probajte snaći kao što sam se ja snalazila :)
Prvo sam jako pritisnula linije motiva da se papir probuši, a onda po tim linijama crtala tankim crnim flomasterom (nešto kao crtanje promoću šablona). Ako želite kopirati ili sami nacrtati motiv slobodnom rukom  za to je dobra krojačka kreda u olovci.

Završno stabiliziranje veza

Kada završite vezenje sa naličja odrežite sve končiće koji vise i na motiv zalijepite tanki fizelin uz pomoć pegle. To će pomoći da se končići ne izvuku ili iskidaju i produžiti vijek trajanja vašeg veza.


Nakon završenog posla obucite svoj novi, ukrašeni džins i svima ponosno pokažite svoje djelo!



četvrtak, 8. siječnja 2015.

Mala crna haljina







Ne stanem ni u šta što je malo, tako da moja mala crna haljina ne može nikako biti mala po veličini. Mala je zbog svog minimalističkog dizajna - bez detalja i ukrasa, tako da se lako može kombinovati sa ostalom odjećom i iskoristiti za razne prilike. Uostalom ja mislim da to i jeste glavna ideja male crne haljine. Zato se i zove mala, na stranu ovo sa veličinom.


Izrada ove haljine bila je odličan povod da razbijem svoj strah od šivanja skrivenog rajsferšlusa. Proučila sam nekoliko tutoriala i na kraju sam šila prema ovom. Ne znam uopšte zašto sam se bojala, jer nije ništa teže od šivanja običnog rajsferšlusa. Krajnji rezultat je odličan i bila sam baš ponosna na sebe zbog toga. 




Za postavu sam iskoristila materijal koji sam dobila prije dvije godine od ljubazne gospođe iz jedne firme za prodaju metraže (zajedno sa još dosta drugih materijala). Htjela sam neku kontrastnu postavu i ovaj materijal mi je došao baš kao naručen za to. Iznutra je postava ručno prišivena za rajsferšlus.





Ne sjećam se kada sam zadnji put šila nešto sa postavom. I toga me nešto bilo strah. Međutim ova haljina je bila jedna od onih stvari kod kojih sve ide glatko, pa i ta postava. Da li zato što sam je radila polako - 20 minuta jedan dan, pola sata drugi dan ili zato što jednostavno ima takvih svari koje su predodređene da idu glatko? Ne znam, ali nije ni bitno. Strahovi su razbijeni.


Oko vrata i rukava postavila sam kosu traku. Takođe sam htjela nešto kontrastno i svidjela mi se ova kosa traka koja je sa jedne strane ima crno-bijele prugice, a sa druge stane je sva crna. Sa naličja sam je prišila ručno,  kao i postavu.











Haljinu sam šila po istom kroju kao i ovu, samo sam je malo produžila, pa je dužine do koljena umjesto mini kao njena prethodnica. Ova prva bila bi još na životu da je nisam oprala sa nekom odjećom koja je pustila boju, tako da su se aplikacije leptira i kose trake obojile. Stvarno mi nije bilo do paranja i prišivanja novih aplikacija i kosih traka, pa sam cijelu haljinu rasparala, iskopirala kroj na papir i tako dobila odličan šnit za haljine i tunike. Od sada samo stavim šnit na materijal, izrežem, sašijem i spremno je za nošenje, bez isprobavanja i dodatnih uštimavanja. Svi koji šiju znaju koliko to vrijedi.



 

Template by BloggerCandy.com | Header Image by Freepik