utorak, 30. prosinca 2014.

Moji radovi u 2014.



 



U pravi čas se završava ova 2014.


Taman imam još jedan dan da napravim sarmu i nafuram se kako ću u novoj godini sve bolje, pametnije, zdravije...aha, kao da taj jedan dan prelaza pravi neku razliku. Ali što bi rekli to je više onako psihološki :)


Želim vam sve najbolje u novoj godini. Da budete zdravi i vi i vaše porodice. Da imate posla i da ne brinete kako ćete platiti račune. Da vas ne sekiraju previše svakodnevne brige i da imate barem malo vremena za svoje hobije i ostala interesovanja.


Čitamo se i dalje u 2015.

ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

Prodavnice metraže i pribora za šivanje u Sarajevu





Ovaj post prebacujem iz arhiva, jer informacije mogu biti korisne svima koje zanima gdje se u Sarajevu mogu naći materijali i pribor za šivanje. Neke prodavnice su se u međuvremenu zatvorile, pa ih zato neće biti u ovom novom postu.


U Sarajevu je najviše prodavnica materijala u vlasništvu firme Sanny Genny. Nekoliko prodavnica je raspoređeno na potezu od Baščaršije do Ćumurije, pa prema tome nisu puno udaljene jedna od druge i možete ih sve obići za relativno kratko vrijeme:

- U ulici Hamdije Kreševljakovića preko puta trgovačko-ugostiteljske škole nalazi se prodavnica u kojoj ima dosta dekorativnih tkanina, kepera, lana, samta, pamučnih materijala. Ako šijete nešto za kuću i trebaju vam čvršći, izdržljiviji materijali najprije pogledajte ovdje.

- U istoj ulici, samo malo niže prema parku Atmejdan, u zgradi poznatoj kao Papagajka, na strani zgrade okrenutoj prema Miljacki nalazi se prodavnica pribora i dodataka za šivanje. Ovdje imaju veliki asortiman raznik traka, dugmadi, konaca, rajsferšlusa, zatim postave, aplikacije i mnoge druge sitnice za šivanje.

- Odmah pored te prodavnice, isto okrenuta prema Miljacki, u prizemlju jedne male zgrade nalazi se prodavnica materijala. Malo je pretrpana, jer je prostor mali, ali mislim da je dobro snadbjevena. Imaju širok asortiman - od jeftinog pamuka, do skupe svike i čipke. Za svakog ponešto.

- Sljedeća Sanny Genny prodavnica je u ulici Telali na Baščaršiji. Kod njih se može naći jeftinih restlova. Često ih stave u kutije ispred radnje.

-  Duž tramvajske pruge prema Vijećnici, u ulici Abadžiluk nalazi se takođe prodanvnica materijala. Meni je ova prodavnica još i najbolja, jer je pregledna i za razliku od ostalih Sanny Genny prodavnica nešto veća. Tu se prodaju još i konci i ostale sitnice za šivanje, a od zadnjeg puta kada sam pisala ovakav post taj izbor se znatno proširio.


U ulici Mula Mustafe Bašeskije (blizu tramvajske stanice iza Katedrale) nalazi se prodavnica Kaftan, lijepo uređena i iako nije velika u njoj se može naći dosta lijepih i kvalitetnih materijala. Mislim da tu možete da se obratite i za usluge šivanja, ako vam treba.


U Titovoj ulici, blizu Alpine, nalazi se podavnica Dinally. Tu možete kupiti i dizajnerske tkanine. Ovo je koliko ja znam jedina prodavnica u kojoj imaju sniženja, što inače nije praksa u prodavnicama materijala kod nas (doduše ne znam kolika su sniženja, jer tu odavno nisam ulazila i zaboravila sam kakve su stalne cijene).


Između Drvenije i Čobanije, tačnije preko puta fakulteta političkih nauka, je prodavnica metraže i konfekcije, u kojoj metražu prodaju na kilo, a ima i nešto pribora za šivanje, trakica i slično.


U ulici Zmaja od Bosne, od Pofalića prema Socijalnom, preko puta tramvajske pruge (u nizu s Azel France) nalazi se jedna mala prodavnica metraže na kilo (1kg = 20 KM). Tu se mogu naći dekorativni materijali, materijali za presvlačenje namještaja, zavjese i nešto materijala za šivanje odjeće. Pribora za šivanje nema, ali imaju nekoliko vrsta cinteline različite boje i debljine i uvijek dosta restlova koji se mogu iskoristiti kao postava za torbe, za šivanje jastučića i slično. 


U Robotu na Socijalnom nalazi se prodavnica materijala Profitex. Ni ovdje nisam ulazila dugo, ali znam da je Profitex uvijek imao lijepe i kvalitetne materijale, npr. za svečane haljine, kapute, kostime...


U ulici Envera Šehovića na Dolac Malti nalazi se mala prodavnica materijala "Žir". Prodaju materijale na i na kilo i na metar i imaju solidnu ponudu. Vjerovatno bi imali i bolju da ih ne ograničava veličina prostora.


Preko puta bivšeg Merkatora, a sadašnjeg Konzuma na Alipašinom (Trg solidarnosti) ima jedna mala radnja u kojoj se prodaje konfekcija i metraža. Izbor metraže je solidan, a cijene više nego povoljne.


Na Ilidži još uvijek radi prodavnica materijala smještena u zgradi stare željezničke stanice.


Što se tiče ostalih dijelova grada, nisam baš hodala i razgledala pa ne znam kakvo je stanje - da li su se nove prodavnice otvorile ili stare zatvorile. Zato svako ko ima nešto da doda može to da napiše u komentarima, a ja ću onda dodati u tekst posta.


Pribor i sitnice za šivanje još uvijek možete kupiti kod onog čike na Siranu (koji je proširio i radnjicu i asortiman u njoj), zatim u Bagatu na Marindvoru, kao i na svakoj gradskoj pijaci. 


Eto...nije puno, ali bolje da imamo i ovo nego ništa.


Sretno šivanje!



četvrtak, 27. studenoga 2014.

Dekice



Još uvijek sam debela, pa šijem stvari za kuću umjesto za sebe.


Dekice - karirana je moja, a ova druga kolegicina.







Bilo ih je lako napraviti, jer su to u stvari samo dva veća komada materijala (vuneni štof i debeli bukle), obrubljeni trakama. Za moju dekicu napravila sam traku od ostataka krpica od pačvork pokrivača, a za kolegicinu sam napravila kosu traku.


Ništa posebno i spektakularno, ali korisno u ovim hladnim danima.

srijeda, 26. studenoga 2014.

44, lista i selfi



Prije nekoliko godina među blogerima je bilo popularno da na svoj rođendan napišu listu stvari koje bi željeli da urade do sljedećeg rođendana. Ta lista imala bi onoliko stavki koliko je dotični bloger u tom trenutku napunio godina. Čitala sam tuđe liste pod nazivom: 33 stvari prije nego što napunim 34, 26 stvari prije nego što napunim 27, 40 stvari prije nego što napunim 41 itd...


Prošle sedmice sam napunila 44 godine života i razmišljala sam o toj listi. U stvari, razmišljala sam kako se ni da me naopačke izvrneš ne bih mogla sjetiti 44 stvari koje bih htjela da uradim prije nego što napunim 45, a i da se sjetim nema šanse da bi ih sve mogla uraditi. Šta više, ne bih mogla uraditi 44 stvari za još 44 godine. Naravno, smislene stvari, jer zaboravila sam da napomenem da se na takve liste uvijek stavljaju ciljevi tipa: istrčati polumaraton, naučiti talijanski, usavršiti kuhanje kineske hrane, pokrenuti privatni biznis. I da se mogu sjetiti vjerovatno bi to bile neke potpuno nebitne 44 stvari, koje nimalo ne bi doprinijele mom ličnom rastu i razvoju. Na kraju sam zaključila da niko ne može završiti toliko smislenih stvari za jednu godinu i da je ta lista na blogu samo još jedan način da drugima pokažeš kako si super, tako motivirana osoba, tako predana ciljevima. Znam, baš sam bljak, ali briga me.


Dakle, imam 44. Šta da vam kažem? Da se osjećam mlađe od toga? Da sam u duši još razigrano dijete? Da mi godine nisu važne?


E pa da vam kažem...ne osjećam se mlađe, nisam u duši razigrano dijete i ko kaže da godine nisu  važne taj ima 15 godina, tek je počeo da živi i sve je još pred njim.


Nemam nikakvih želja ni planova. Uvijek kad nešto planiram desi se neka nepreviđena okolnost pa mi poremeti planove, a uvijek kada nešto želim postanem opsjednuta time, pa mi na kraju prisjedne i izađe na nos. Ali eto ako baš samu sebe zapitam šta bih željela - željela bih manje da činim, a više onako samo da budem. Da malo popravim zdravstvenu situaciju i vratim se u formu. I onu jednu smeđu tašnu i čizme uz nju. Ne ide ova mi duhovno/zdravstvena komponenta sama od sebe nikako, ako nema materijalne stimulacije.


U to ime evo, u zdravlju i veselju, jedan selfi s posla...I. me prosvijetlila i rekla mi da kada slikam selfije trebam gledati u ikonicu foto aparata na ekranu mobitela, a ne u ekran.


A, pa zato drugi ljudi na selfijima normalni, a ja vazda k'o žaba! - uskliknuh.


Čovjek se zaista uči dok je živ haha.  

U borbi "beauty filter vs. podočnjaci", beauty filter gubi :)


utorak, 11. studenoga 2014.

Završeni pačvork pokrivač





I dalje ostajem pri mišljenju da je šivanje pačvorka jedna jako zamorna aktivnost. Svo to ručno prošivanje...Naravno, mogla sam ga prošiti i mašinski, ali zapetljala bih se i sigurno bi se šavovi naborali, pa onda paranje konca i sve ponovo...stvarno mi želja za pačvork pokrivačem nije tolika da bih trošila svoje živce na to. 


Da sam započela veći pačvork sigurno ga ne bih završila. Jagodice prstiju me bole koliko sam ih izbola iglom. Prošivanje zadnja tri reda mi je definitivno bilo nešto najdosadnije na šta sam sama sebe prisilila u zadnje vrijeme. Muž mi je rekao: Pa što ne ostaviš za neki drugi put. Moraš li to baš sad sve završiti?
Moram, jer ako ostavim neću nikad! Ovo je prvi pačvork kojeg hoću da završim do kraja.
Pa uradila si već jedan, sjećaš se poslije rata si mi napravila jedan?
Vidi stvarno...sad se sjećam, ali nisam njega radila ovako, sa ručnim prošivanjem i to.
Pa da fakat...zato se i raspao onako brzo.
:)


Ovo baš i nije najljepši pačvork pokrivač na svijetu.  Nisam se čak potrudila ni da se krpice slažu po boji, a da ne govorim o uzorcima (na nekim mjestima dva ista uzorka se dodiruju). Ali opet zadovoljna sam načinom izrade i mislim da će mu trebati godine da se podere, jer tako sam ja to sve svojski prošila i učvrstila. 


Šivanje pačvorka definitivno nije nešto u čemu sam uživala, to je više bio eksperiment da vidim mogu li ga završiti do kraja. Divim se ljudima koji mjesecima strpljivo slažu krpice u komplikovane uzorke. Potpuno mi je jasno zašto su takvi pokrivači skupi kada su na prodaju.





Drago mi je da je ovo završeno, a pogotovo što me niste morali napominjati kako sam vas zamolila na samom početku rada.


I još nešto - zbog dekice od filca unutra super grije!





srijeda, 5. studenoga 2014.

#bookchallenge + bonus lista


Preuzela sam tag od Pepeljuge. Uvijek mi je zanimljivo čitati ovakve postove kod drugih, mada ih sama nikada ne pišem, jer mislim: A ko bi to čitao?

Pa nema veze da li bi to neko čitao ili ne. Imam vremena, pa ću malo da se zabavim.

Kao i Pepeljuga odlučila sam se za knjige koje su mi drage, koje bih mogla da čitam milion puta, a da mi ne dosade i koje me podsjećaju na neki period u životu.

Moj spisak izgleda ovako:

1. Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
Umotana u vreću iz humanitarne pomoći, uz svijeću čitam, Frodo i Sem prelaze Mrtve močvare...vani granata fijukne s vremena na vrijeme...te zime 1993. meni su te knjige bile totalni bijeg od stvarnosti ...totalni.

2. Mostovi okruga Medison - Robert James Waller
Isplačem se vazda. Ne vezuje me uz neki period. Draga mi je zato što je nekako stvarna. Svakome se se može desiti nešto takvo u životu.

3. Sve knjige Billa Braysona (ne mogu da izdvojim samo jednu)
Sjedim u šest ujutro, pijem kafu uz malo svjetlo ispod visećeg kredenca, da ne probudim ukućane i smijem se uz "Tamo dole". Te zime me alarm budio svako jutro u 5:45 da bih mogla da čitam pola sata prije nego što počnem spremati doručak i dijete u školu i sve tako dok nisam kupila i pročitala sve njegove knjige. Nisam ih nikada uzimala iz biblioteka, jer bi mi bilo žao da ih ne posjedujem.

4. Magareće godine - Branko Ćopić
Imam deset godina, mama ulazi u sobu i kaže: Daj tu knjigu i gasi svjetlo. Vidi koja su doba, a ti još ne spavaš. Nekoliko dana poslije na sistematskom se ustanovi da imam dioptriju. Mama kaže: To je tebi sve od tvog čitanja naveče.

I dan danas kad pečem cijelo pile za ručak sjetim se šta je rekao Jovo Škandal kada su ga pitali da li je bolje pečeno janje ili pečeno prase: Najbolja je pečena kokoš uz gajbu piva i somun, ali da je jede samo jedan čovjek!

5. Tajni dnevnik Adrijana Mola (i svi nastavci) - Sue Thousand
Praktično smo rasli skupa. On mi dođe kao neki mali iz komšiluka sa kojim se nisam baš družila, ali sam uvijek znala gdje je i šta radi.

6. Harry Potter i darovi smrti - J.K.Rowling
Tačno se sjećam kada sam završila kako sam dva dana hodala okolo i pitala se: A šta ja sada da čitam? Kojim knjigama da se radujem?

7. Kako biti žena - Caitlin Moran
Jednog dana kada I. poraste pokloniću joj ovu knjigu sa posvetom. Toliko.

8. Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću - Robert Fulghum
Kratke, jednostavne pričice o običnim stvarima u životu. Ništa posebno, ima i boljih - mnogi bi rekli. Ali mene uvijek podsjete na važne male stvari koje često zaboravljam i pored kojih prolazim onako, a ne bih trebala. 

9. Sfera - Michael Crichton
Jer volim SF i jer me podsjeća na period kada su se još snimali dobri SF filmovi koje smo sa radošću i iščekivanjem birali u videotekama.

10. Bjesnilo - Borislav Pekić
E, slučajno mi dođe u ruke davno. Sjela mi je kao šaka u oko. Valjda zato što sam tada i ja bila okružena bjesnilom, samo na drugi način (isto čitala u ratu kao i pod br.1). Plus ja imam tu neku čudnu sklonost ka knjigama (i filmovima) o totalnom uništenju.


Bonus lista: Knjige za koje nemam dovoljno mozga ili mu je značajno smanjen kapacitet. 


Te su knjige podijeljene na kategorije:

a) ali, ja uopšte uopšte ne kontam šta je pisac htio da kaže!!!

 Atlas oblaka - David Mitchell

 b) umirem od dosade

Ana Karenjina - Lav Nikolajevič Tolstoj

c)  svi se lože na ovu knjigu, a ja sam je jedva pročitala do pola, očito je da su svi pametni, a ja glupa, jer i ovo pola sam pročitala na jedvite jade :(

 Zovem se crvena - Orhan Pamuk

 d) izvinjavam se još jednom što sam glupa, a uz to sam još i plitka i površna

Lov na divlju ovcu - Haruki Murakami

e) zašto ja ovo sebi radim???? zar ne zaslužujem nimalo zabave u životu????

Korekcije - Jonathan Frenzen


Eto pa tagujte se sami dalje ako ste raspoloženi.


Voljela bih baš da vidim koje su knjige za koje vi mislite da nemate dovoljno mozga za njih :)




ponedjeljak, 3. studenoga 2014.

Pačvork prekrivač




Pošto sam bila vrijedna ne morate me pitati dokle sam, reći ću vam sama :).


U petak sam sastavila trake - osam traka po deset kvadrata. U subotu sam ih spojila i tako dobila gornju stranu prekrivača. U nedelju sam kupila dekicu od filca koja će poslužiti kao unutrašnji sloj, oprala je i pronašla još i materijal od kojeg ću napraviti donju stranu prekrivača.


Pošto se u ranijim pokušajima da napravim pačvork prekrivač nisam baš pokazala, ovaj put sam odlučila da prekrivač bude mali, jer mi tako neće dosaditi šivanje i prije ću ga završiti. Dimenzije su mu 120x150 cm, pa se njime neće moći prekriti krevet, ali biće dobar kao mali pokrivač za popodnevno spavanje ili da se pokriju noge kada sjedneš gledati tv.


Da vam pravi kažem radije bih šila nešto za sebe, ali udebljala sam se preko svake mjere i "kažnjavam se" zabranom šivanja odjeće dok se ne dovedem u red. Nije baš da sam uživala u svemu onome što sam jela, više je to bilo mindless eating zbog nekog glupog stresa kojeg sam samoj sebi nametnula. Davno sam ja rekla da meni za skidanje kila ne treba dijeta, nego psihoterapija.


A ništa...vratiću se nekako na normalu. 


U međuvremenu daj da završim pačvork.




srijeda, 29. listopada 2014.

Kvadratići...trokutići





Sinoć čim su bili završeni počela sam razmišljati šta bi mi mogao biti sljedeći projekt za vezenje, jer sam se uz ove kvadratiće/trokutiće navikla da ne sjedim "onako". Čim imam slobodnog vremena da sjednem, ja sjednem i uzmem vez u ruke.




Nije još sasvim završeno, jer trebam staviti još jedan sloj fizelina na naličje i onda fino obraditi rubove. Nisam sinoć stigla to da uradim, ali nisam mogla ni da dočekam danas popodne kad dođem s posla da završim i slikam, pa zato ove slike na kojima se vide nezavršeni rubovi.





Da, zaista bi bilo dobro kao jastučić, kako mi je predložila kolegica, ali od upotrebe bi se konci izvukli i ofucali, a ne znam ni kako bi reagovalo na pranje (kod nas se jastuci koriste, a ne stoje kao ukras tako da bi 100% došlo do prljanja ili izvlačenja konca).


Uz ovaj vez definitvno mi se potvrdilo ono šta sam ignorisala proteklih mjeseci, a to je da mi vid na blizinu nije više tako dobar. Nije baš ni totalno loš, ali osjete se prve poteškoće. Neće konac u iglu isprve, a kada izvadim leće i vezem bez njih osjetim da mi se oči manje naprežu. S obzirom da od djetinjstva ne vidim na daljinu (-4,5) bilo bi dobro da eventualni plus smanji malo ovaj moj minus, ali to baš ne fercera tako, je l' de? :).

petak, 24. listopada 2014.

Krpice za pačvork


Ne drži me ovih dana ni jedan posao koji sam zamislila da uradim. Šivanje nekih majica i haljine, sitna prepravka jednog plavog džempera na kopčanje, skraćivanje rukava na jednoj novoj majici, šmirglanje i farbanje stolića, pronalaženje mjesta gdje bih mogla da odložim neke stvari jer još nemamo ormara kako treba, uokvirivanje završenih vezova, a da ne govorim o redovnom čišćenju i održavanju kuće, kuhanju i ostalom. Sve počnem, pa ostavim. a rado bih nešto radila, jer me ovo razvlačenje po kući već polako ubija u pojam.

Stvari i materijale za šivanje naslagala sam na mašinu na jednu veliku hrpu. Ja prođem, a hrpa se sruši. Onda ja samo to vratim i opet prođem, a ono se ponovo sruši. I imam jednu vreću od platna ispod stola punu krpica koje sam čuvala bog te pita za šta, a koja mi uvijek smeta kada sjednem da šijem. Zapnem za nju ili mi poklopi stopicu mašine ili se šnjura zapetlja oko nje ili ne mogu stolicu podvući ispod stola kako treba zbog nje, pa je onda šutam nogama tamo 'vamo, ne d'o bog da je sklonim negdje. To meni ne pada nikad na pamet.

Još je u toj vreći bilo par stvari koje sam ostavila da od njih izvadim šnitove. Kao neću nikada naći tako dobre šnitove koji će mi savršeno pristajati, a već imam u ormaru pet takvih istih stvari koje redovno nosim i od kojih isto tako mogu napraviti te iste šnitove ako beš zapne. Inače ubih se od vađenja šnitova i šivanja (vidi gornji pasus u kojem se spominje hrpa na mašini). 

Uzmem tu vreću, sve iz nje povadim, napravim jedan kvadrat od kartona (Whata-mistaka-to-maka!  Uzela sam I. fasciklu sa Littlest Pet Shop likovima koja zadnje tri godine stoji kod mene, među mojim stvarima i od nje izrezala kvadrat, jer nisam imala drugog kartona pri ruci. I naravno sutradan: Mamaaaaaa, a gdje je ona moja fascikla? Šta si ovo napravila od nje!!!!???? ) i onda sam uz pomoć tog šablona od svega što je bilo u vreći napravila kvadrate za pačvork prekrivač.




Pačvork prekrivač - što li ja to sebi radim? Pojma nemam. To će biti - ja mislim, ne sjećam se baš dobro - peti pačvork prekrivač koji sam pokušala da napravim do sada. Svaki put odustanem na pola sastavljanja ili sastavim gornju stranu, ali nikad ne dođem do podstavljanja, donje strane, prošivanja i porubljivanja. A ono...nafuram se ja pravo u početku. U mojim mislima je svaki od tih pet (propalih) pačvork prekrivača uručen unucima kao porodično naslijeđe. Stvarno čitam previše stranih blogova gdje se ženske razbacuju vintage predmetima, uključujući pačvor prekrivače naslijeđene od bake.

Što je najsmješnije kad sam ja to sve izrezala kvadrata je bilo za jedno pola prekrivača. Na to sam potrošila dva debela sata i odgledala čitav film Paranormal 4 na HBO (čim se nisam nimalo prepala, a najnovija provala vezana za moje prepadanje je od nedavno kada sam gledala dokmentarac o jetiju pa me bilo strah i digla sam I. iz kreveta da dođe leći u dnevnu sobu da ne budem sama...muž mi kaže: pa dobro duhovi, zombiji, jasno mi je...ali jeti bona...jeti...i još dokumentarac!?....šta mogu - atmosfera je bila nekakva jeziva...znači čim se ja takva nisam prepala tu nije bilo ni p od paranormalnog). 





Moram da skoknem do prodavnice materijala i kupim metar i po-dva nekog jeftinog jednobojnog pamučnog materijala da naštancam još kvadratića, jer sam se zarekla, časna pionirska, da ću ovaj prekrivač dovesti do kraja. 

Slobodno me pitajte s vremena na vrijeme kako napredujem, da me bude stid ako ne budem ništa radila.

(U međuvremenu vezeni kvadratići/trokutići super napreduju i bez Twin Peaks-a. Vjerovatno će do iduće sedmice biti završeni. Super izgledaju i jedva čekam da vam pokažem.)

četvrtak, 16. listopada 2014.

Cvjetni vezeni crtež


Ovo je završeni rad kojeg sam spomenula u prošlom postu, ali ga nisam tada pokazala.




Nisam još odrezala končiće koji vise sa druge strane, niti zalijepila cintelin, ali to je pet minuta posla.






Ima malih propusta i nejednakosti, ali nema veze. Kada se uokviri i stavi na zid to se neće primijetiti.


Dok ne završim kvadratiće/trokutiće više ništa od vezenja neću počinjati. Kolegica mi je jutros predložila da od kvadratića/trokutića napravim navlaku za jastučić, što je u stvari super ideja, ali nisam ostavila dovoljno materijala sa strana da bih mogla napraviti dovoljno široke i izdržljive šavove, a i materijal je prilično tanak i istezao bi se. Možda neki drugi put.

petak, 10. listopada 2014.

Kutak za vezenje



Ovaj ćošak sobe postao je moj omiljeni kutak za vezenje nakon što smo postavili lampu i riješili problem rasvjete. Svjetla je taman dovoljno da mogu vesti bez napora, a da mi ne blješti u oči. Da mogu ne bih ustajala odavde po cijele dane, ali u kući uvijek ima nekog posla tako da mi nešto manje od sat koliko provedem ovdje uz epizodu neke serije mora biti dovoljno. Epizoda po epizoda, sat po sat, bod po bod i tako nastanu novi izvezeni motivi. Vezenje je u stvari odlično kao mindless craft - ona vrsta ručnog rada za koju ne treba mjerenje, odmjeravanje, isprobavanje. Imam zadani motiv nacrtan na platnu i samo provlačim iglu tamo 'vamo, tamo 'vamo, dok u jednom trenutku shvatim da sam se potpuno umirila i da mi se puls usporio. Čak mi ne smeta ni što u pozadini čujem kako glavnog lika prebijaju na mrvo ime ili on isto tako prebija nekog drugog :)

Deveta sezona Supernatural otegla mi se k'o gladna godina, a uz nju sam počela i završila jedan  lagani pastelni cvjetni motiv.




Sjedim tako, vezem i usput sve po spisku i glumcima i scenaristi i kompletnoj ekipi zbog toga što upropastiše onako dobru seriju. Odlična terapija, odlična! Vezenje i svađanje sa pokretnim slikama na ekranu, nema dalje. Premišljala sam se da li da gledam i desetu sezonu i odlučila da ću je odgledati čisto da privedemo i tu agoniju kraju, a i nisam im se još nagovorila svega što imam u planu da se nagovorim :)




Sad gledamo (muž i ja) Extant, sa Halle Berry i Goranom Višnjićem. Da ne radim ništa uz to bilo bi žali bože vremena, jer njih dvoje su toliko bezbojni i bezizražajni da ih je patnja gledati. Srećom meni su samo zvučna kulisa dok radim ovo i trenutno mjerim sebi vrijeme: koliko kvadratića mogu da uradim za 45 minuta koliko traje epizoda. Tri i po, ako ne žurim.




E, imam i jedan motiv koji sam počela uz zadnju sezonu The Last Ship (dobra), a završavala uz Helix (muž kaže da je njemu ok, a ja baš i ne volim "virus koji pretvara ljude u agresivne zombije" tematiku, tako da sam više slušala uz vezenje nego gledala), ali jutros nisam imala vremena da i njega uslikam pa ću to ostaviti za neki naredni post. 

Oba ova motiva predviđena su za uokvirivanje. Cvjetni ću staviti u jedan starinski okvir koji imamo kod kuće, a ovaj drugi ću odnijeti staklaru. S obzirom na količinu kvadratića/trokutića završiću ja i Extant uz ovo i još ću duboko zagaziti u Tvin Peaks (serija moje mladosti, planiram je odgledati ponovo) prije nego što završim.


četvrtak, 9. listopada 2014.

Pozdrav



Potrošila sam sat vremena u pokušaju da napišem šta sam radila ovo vrijeme koje sam provela u  plakaru za emocionalno/hormonalnepromjene i poremećaje. Mučim se sa pisanjem, mučim i na kraju zaključim: Ma koga to zanima?!


Ukratko: Nešto sam sva smušena, pojma nemam šta bih od sebe. Može biti da je neka kriza srednjih godina pošto se non-stop oduzimam i sabiram, razmišljam o tome šta sam postigla, a šta nisam, uspoređujem se sa drugima iz moje generacije, brinem se od čega ću živjeti kada odem u penziju i ozbiljno razmišljam o tome da od doktorice tražim uputnice za pregledavanje od glave do pete.


Pošto nemam para da tu krizu riješim kupovinom ferarija i jurcanjem ulicama u istom  ili posjetom plastičnom hirurgu radi poništavanja efekta žderanja GMO čokoladica, šta mi je drugo preostalo nego da se ošišam, promijenim izgled bloga, pospremim stare postove u arhivu (link je takođe i sa strane), obrišem prašinu sa šivaće mašine i prihvatim se posla. 


Čitamo se i dalje na istom mjestu.
 

Template by BloggerCandy.com | Header Image by Freepik