utorak, 16. rujna 2014.

This Or That Beauty Tag


Pa gdje me nađe draga Raki, sva sam ti inače od kozmetike i bjuti preparata haha. 
Ali kao da si znala da će mi dobro doći malo razbibrige, pa mi je drago što si me tagovala i samo sam zato izašla iz svog plakara u kojem obično sjedim kad imam neki emocionalno-hormonalni poremećaj.
(samo sam prekopirala od Raki ove opcije na engleskom, mrsko mi je da sad sve pišem na našem ponovo)

 

This Or That Beauty Tag

 

MAKEUP:

 

Blush or Bronzer – Rumenilo. Samo zimi.
Lip gloss or Lipstick – Labelo u boji.
Eye liner or Mascara – Maskara.
Foundation or Concealer – BB krema.
Puder Neutral or Color eye shadow – Ne stavljam sjene.
Pressed or Loose eye shadows -Kuku meni, morala sam ga guglam da vidim šta su loose eye shadows!
Pressed Brushes or Sponges – A šta ja znam...imam tu jednu pressed brush.

 

NAILS:

 


OPI or China Glaze – Opet išla da guglam da vidim šta je China Glaze. 
Long or Short – Kratki.
Acrylic or Natural – Prirodni.
Brights or Darks - Tamni.
Flower or No Flower – Ništa. Nešto mi ofirno to u mojim godinama.


BODY:




Parfume or Body Splash - Hajd' može taj body splash, ne volim parfeme.
Lotion or Body Butter – Može i jedno i drugo.
Body Wash or Soap - Sapun, samo Dove.
Lush or Other Bath Company – Pojma nemam.

 

FASHION:

 


Jeans or Sweat Pants – Farmerke.
Long Sleeve or Short - 3/4
Dresses or Skirts -  Svejedno.
Stripes or Plaid – Svejedno, zavisi samo kakve su boje.
Flip Flops or Sandals - Sandale.
Scarves or Hats – Šal samo zimi kad je hladno, marame takođe, pokrivala za glavu isto samo ako je sunce prži ili je hladno. Inače kao modni dodaci ne.
Studs or Dangly Earrings – U zadnje vrijeme studs.
Necklaces or Bracelets – U zadnje vrijeme ništa, smeta mi.
Heels or Flats - Ništa pretjerano visoko, niti pretjerano ravno.
Cowboy boots or Riding boots – Da, zamišljam se u kaubojkama...sve što mogu reći je AHAHAHA! A riding boots samo kada idem na jahanje ofkors....takođe AHAHAHA!
Jacket or Hoodie – Ako se pod hoodie podrazumijeva neka sportska dukserica ili tako nešto, onda jakna.
Forever 21 or Charlotte Russe - Koliko ja znam Forever 21 je nešto ko New Yorker ili Terranova kod nas, a taj Russe...išla sam da proguglam...suknjice, poderane farmerke, štikle u neonskim bojama...preskačem i jedno i drugo.
Abercrombie or Hollister - Abercrombie je onako umjeren, klasika, našlo bi se tu dosta za mene. Vjerovatno bih kupila nešto u Abercrombiju kada bih imala priliku.

HAIR: 

 


Curly or Straight- Ma nešto se ko prirodno uvija, ali nije kovrdžava.
Bun or Ponytail – Ništa. Kratka mi je kosa.
Bobby pins or Butterfly Clips – Ništa.
Hair Spray  or Gel – Stavim malo laka na šiške.
Long or Short - Kratka
Light or Dark - Tamna.
Side Sweep Bangs or Full Bangs - Na stranu. 
Up or Down - Pa kratka je, jedino može biti up ako stavim gela i napravim irokezicu.

RANDOM:

 

Rain or Shine – Svejedno mi je, nervira me i jedno i drugo.
Summer or Winter – Ne podnosim ni ljeto, ni zimu.
Fall or Spring – Može jesen, u proljeće obično imam rahitis i avitaminozu pa se ne osjećam dobro.
Chocolate or Vanilla - Nije bitno, bitna je količina.

E pošto sam ovako fino na sve odgovorila vraćam se nazad u svoj plakar, a ja pozivam:

Sashkonelu
Anu
Jednubabarogu
Sandru
Pipi
Maje

Aleksandru

ponedjeljak, 8. rujna 2014.

UFO

Ne, nisam zaljevala pesticidima polje iznad Bukovice.
:)
(Drago će mi biti da se javi ko zna o kojem je fazonu riječ)


UFO je u ovom slučaju skraćenica za UnFinshed Object - stvari na kojima počnemo raditi, pa iz nekog razloga ostavimo i zavšimo puno kasnije ili nikada.

E, puna mi je kuća tih UFOs.

Jedini način da ih se riješim jeste da ih završim. Na listi ih ima puno, a za protekli vikend i ovu sedmicu izabrala sam ova dva.

Prvi UFO je bluza koju sam skrojila i sastavila, ali već duže vrijeme je bila na čekanju. Dobro mi  je išlo sa ovom bluzom, sve sam potrefila kako treba i kroj i ove faltnice oko vratnog izreza, ostalo je još da je prošijem na mašinu, obradim rubove, skratim i suzim jer je preširoka. Ali sva sam odjednom postala kao vreća krompira koju samo spustiš u neki ćošak i ostaviš je tako i onda sam objesila bluzu na ofinger, kao "sutra ću ja to" i koliko već dugo ovako visi pojma nemam. Već se i prašina uhvatila na ofingeru.

A sve u svemu da je završim bilo bi dva sata posla. I stvarno mi treba. Bijelu bluzu odavno želim, a ovakve nema da se kupi (kao i svih jednostavnih stvari koje ja želim).




Drugi UFO je stolić koji oguljen i išmirglan čeka prvo farbanje. Danima sam kupovala sprej u boji, pa sam danima kupovala akrilni kit za drvo koji na kraju nisam ni kupila, a redovno mi je priča bila ovakva:

Muž: Trebam još taj kit za drvo...
Ja: Me neka, ja ću kupiti, usput mi je.
Muž: Pa je l' ti problem?
Ja: Nije što bi bilo.

Nije problem, ali svaki dan kad dođem kući shvatim da sam zaboravila na taj kit i konačno u petak kad sam se sjetila (i bila ponosna na sebe što sam se sjetila ne na kućnom pragu nego na putu do kuće) ispostavi se da tog kita nema u toj usputnoj prodavnici. Eeeee, dok se mi sad dovučemo do OBI-ja, Penny-ja i ostalih.




Treći UFO je u stvari bivši UFO, jer smo to završili prije vikenda, ali je najduže bio u stanju UFO, a i htjela sam nešto drugo da vam pokažem osim bezveznih fotki nezavršenih stvari.  Pa evo bezvezna fotka završene stvari (mislim bezvezna je, jer sam mogla to bolje da uslikam, ali žurilo mi se)



Fotelja je stajala godinama u sobi koja je sada I. soba, u jednom ćošku i nije izgledala ovako nego drugačije. I bila je u kompletu sa jednim malim drvenim tabureom, koji je isto bio star i ofucan i raskliman.

Pošto smo htjeli da je sredimo i popravimo, a da se ne bakćemo previše sa farbanjem i ostalim, dali smo je majstoru koji se bavi popravkama namještaja. Majstor ju sredio,  skroz je rastavio i ponovo sastavio, ofarbao i zakrpio sve dijelove koji su bili oštećeni, tako da mislim da ovako dobro nije izgledala ni kad je bila nova. Tabure je takođe sredio.

Muž je postavio gurtne da drže jastuk za sjedenje i skrojio jastuke od čvrste spužve debljine 10 cm. Ja sam skrojila i sašila navlake za jastuke.










Pošto sam post pisala u petak, ostavila sam takvog, a ovo su novosti od vikenda:


Sinoć završila bluzu i jutros zakasnila na kombi za posao zbog fotki.










Stolić stoji i dalje na istom mjestu, ali sam kupila kit.


Šta vi radite?

ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Šetnja




Ulica Kotromanića i okolni kvart, Sarajevo

Ove ulice mi je žao, jer je mogla biti jedna od najljepših ulica u gradu. Mogla je biti produžetak Vilsonovog šetališta, sa drvećem i obnovljenim fasadama. Očito nema interesa za to. Većinom služi kao prečica kojom se brže dođe do centra grada. Rijetko ko se ovdje šeta.

Ja prošetam često tom ulicom i cijelim kvartom, dok još nisu sasvim nestali.

četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Renoviranje stolića, dio I: Sredstvo za skidanje boje sa drveta




Kod kuće sada imamo nekoliko komada starog namještaja koji je ostao od muževe bake. Većina tog namještaja je u hodniku (stolić, ormarić za cipele, sto, dvije fotelje, vješalica za kapute), jedna fotelja i tabure u dnevnoj sobi i kredenac i polica u kuhinji. Nešto smo planirali renovirati sami, a nešto dati majstoru. Majstor je već renovirao fotelju i tabure, a mi se sada bavimo presvlačenjem taburea i krojenjem spužvi i mebl-štofa za jastuke za fotelju. Trebaće nam vremena da to završimo, a kada bude gotovo pokazaću vam kako je ispalo.

Ovaj stolić iz hodnika odlučili smo renovirati sami. Ne vidi se na slici, ali prilično je oštećen i na više mjesta mu je potrebno kitanje i ravnanje površine, ali prije svega toga trebalo je skinuti boju.

Jedan od načina skidanja boje je šmirglanje; najjednostavniji način naravno, ali u ovom slučaju neprimjenjiv, jer je stolić prefarban sa nekoliko slojeva boje u nekoliko različitih vremenskih perioda (poslije se ispostavilo da su to četiri sloja). E tu bi bilo šmirglanja i šmirglanja! 
Drugi način je skidanje let lampom ili fenom za skidanje boje. Nemamo ih i nije nam bilo u planu da ih kupimo.
Ostao je treći način - skidanje boje uz pomoć kiseline/sredstva za skidanje boje sa drveta.




To sredstvo jedva nađosmo. Gdje god smo pitali nema. Na kraju smo ga našli u prodavnici boja i lakova u prizemlju Željinog stadiona na Grbavici (za one koji su u Sarajevu i okolini, a zanima ih gdje mogu naći). Prodaje se u pakovanjima od 750 ml i 1,5 l, a cijena je 7 i 12 KM (ili 7,5 i 12, 5, ne znam sad tačno zaboravila sam, ali uglavnom nije više od toga). 

Pošto ja volim ovakve poslove uzela sam na sebe da obavim guljenje boje sa stolića. 

Uputstvo je jednostavno:  četkom premazati površinu sredstvom, ostaviti 10-20 minuta da djeluje, a nakon toga špahtlom sastrugati boju.

Evo ovako izgleda gornja površina stolića prvi put premazana, u različitim vremenskim intervalima.



Nakon što je sredstvo djelovalo pristupila sam struganju boje. To je išlo veoma lako i zapravo je zabavno (barem meni, rekla sam već da volim ovakve poslove). Sastrugana boja je suha i ne lijepi se. Sve što padne na pod poslije se jednostavno može počistiti metlom, ali je ipak dobro postaviti novine ili nešto slično, jer se poneki komadići boje ipak mogu zalijepiti za pod. Ali ni to nije strašno, jer se veoma lako sastružu špahtlom.

Ovako izgleda skidanje prvog sloja boje.




Nakon toga premazala sam površinu ponovo, ponovila proces i tako sve dok nisam skinula sve slojeve, do drveta. I skidanje tih ostalih slojeva išlo je brzo i bez zapinjanja.




Evo, ovako izgleda kada se sva boja skine.





Probala sam ja skinem i ove zaostatke boje, ali kada sredstvo dođe u dodir sa golim drvetom nekako ga raskvasi i omekša tako da se drvo vrlo lako ošteti prilikom struganja špahtlom. Tako sam na nekoliko mjesta oštetila noge i rubove stola; samo mi je špahtla krenula u drvo kao nož u puter. Stoga savjetujem da se boja skine koliko može da se ne ošteti drvo, a poslije je lako šmirglati ostatak. Tako ću i ja uraditi.

Na uputstvu piše da nakon skidanja boje drvo treba prebrisati razređivačem ili oprati vrućom vodom, radi uklanjanja voska koji se nalazi u sredstvu.

Ako nema puno slojeva boje onda ovaj proces ne bi trebao trajati dugo. Kod mene je kao što sam već rekla bilo četiri sloja, pa je trebalo više vremena. Radila sam nekoliko dana, svaki dan po dva -tri sata, zbog prekida koje treba napraviti dok čekaš da sredstvo djeluje.

Nakon ovoga slijedi dalji rad na stoliću, a to ću vam pokazati u nekoj narednoj prilici.

I za kraj savjet: Pazite kako prvi put otvarate limenku sa sredstvom, jer može da prsne i pošprica vas. Dok radite zaštitite se odgovarajućom odjećom i obućom. U pitanju je agresivno nagrizajuća kiselina. Ako kapne na kožu odmah isperite vodom (a mislim stvarno...toliko peče da ćete i sami odmah potrčati da isperete vodom, bez da vam iko to kaže)

Naravno da sam ja otvorila konzervu ležerno kao da otvaram konzervu pive i naravno da sam bila odgovarajuće obučena u japanke, šorc, majicu bez rukava. I naravno da sam trčkarala svaki čas da se saperem vodom po rukama, nogama, ramenima, vratu. I naravno da mi nije palo na pamet da se presvučem u nešto odgovarajuće. Jesam li ja glupa ili šta?

E da - za skidanje četiri sloja boja potrošila sam oko 1 l sredstva.

utorak, 19. kolovoza 2014.

Odmor


Na putu prije Kupresa

Drugi dan na poslu, nakon petnaestodnevnog odmora.

Nije da sam ja jedna od onih super zauzetih ljudi koji su neophodni na poslu pa zbog toga moraju biti dostupni 24 sata dnevno, uvijek online i uvijek uštekani u mrežu gdje god da su, pa se zato ne mogu opustiti. Ja sam od onih drugih; ona koja se uvijek brine da šta ne bude mami dok nas nema ili svekru koji je počeo da hoda bez štake nakon loma noge i operacije - sve vezano za penzionere, njihovo zdravlje ili bilo šta što bi im moglo trebati. Doduše, moja mama je veći problem s obzirom da briga za njeno zdravlje uključuje brigu kako za fizičko, tako i za emocionalno stanje (koje je krhko kao suhi list na vjetru u kasnu jesen).  Prethodne dvije godine su mi ostavile "traumu" od ovih ljetnih perioda kada se kao trebam opustiti i odmoriti, uživati, šta god. Uglavnom, moj scenario pred odmor izgledao je ovako: dan-dva pred polazak ili dočekujemo hitnu na vratima njenog stana ili idemo u bolnicu. Ni ovo ljeto nije nas to zaobišlo.


Kamenica, iznad Drvara
Kamenica, iznad Drvara

Trudim se da budem na raspolaganju i da razumijem ono što godine nose, ali kako vrijeme prolazi sve više se užasavam trenutka kada neću jednostavno moći samo da odem; u stvari kada neću moći ne samo da odem negdje van grada, nego neću moći da odem ni do svoje kuće. Ako do toga i dođe, kada dođe više bih voljela da to bude zbog toga što jednostavno samo stari, a ne zbog toga što je bolesna. Ne volim se pretvarati da sam kandidat za kćerku godine ili od sebe praviti žrtvu - dopuštam sebi da se osjećam onako kako se osjećam, jer mislim da je to na duže staze zdravije za mene. Osjećam se na momente bijesno i ljuto, a na momente puna saosjećanja i rezumijevanja. To valjda sve spada u rok službe, a možda sam i sama sebi zadala pretežak zadatak da na sebe preuzmem odgovornost za neke stvari za koje ne mogu biti odgovorna. Tuđe emocije ipak nisu moja odgovornost, pa makar se radilo i o mojoj vlastitoj majci. Karcinom je bolest koja ne napada samo tijelo, nego i emocije. Žao mi je što ne može da se izbori sa svojim strahovima i da prihvati da je najteži dio borbe iza nje, a žao mi je i mene što nekada popustim i dopustim da me njeni strahovi kontrolišu. Mislim da obje patimo od nekog oblika post-traumatskog stresa.

Ponijela sam foto aparat sa sobom, ali sam ga iz ruksaka izvadila samo dva puta. Spakovala sam pribor za vez, pa sam ga u zadnji tren ostavila kod kuće. Na odmoru sam kupila dvije knjige, ali sam zaključila da moj mozak trenutno nije u stanju da se bavi temama koje se obrađuju u knjigama, pa sam samo čitala dnevne novine i igrala se igrica na mobitelu. Na plaži sam većinu vremena provodila u polusnu ležeći u hladu sretna što nemam malo dijete oko kojeg bih morala da skačem. Naveče jedno pivce za živce i na spavanje.

Voz, otok Krk

Zvuči prilično depresivno, ali u stvari nije. Nisam imala neku potrebu da radim bilo šta drugo. Srećom ni muž nije. I. je bilo super sve dok može ostati u vodi cijeli dan. Kad je njoj super, super je i nama.

Ostatak odmora sam bila kod kuće i radila ono šta se kod kuće radi: pranje, spremanje, kuhanje. Sašila sam dvije majice, počela da gulim boju sam jednog starog stolića koji planiram da preuredim. Pare koje nismo potrošili na moru potrošili smo na kupovinu radijatora za hodnik i ćilima za dnevnu i I. sobu. Otišla sam sa mamom na kontrolnu mamografiju i vađenje krvi, par puta na pijacu i jednom u šetnju. Napravila sam džem od malina, džem od jagoda i džem od borovnica. Povadila sam luk iz bašte, počistila šupu i vratila se na posao.

Odmor je više stanje u glavi, nego odlazak na neku destinaciju gdje si kao planirao da se odmaraš.

Una, Bihać
Blog Designed by The Single Momoirs